Recite nam kako ste i zašto došli na ideju da napravite kampanju protiv agresivnog reklamiranja igara na sreću “Krokodili dolaze”.
Ovo je šesnaesta godina kako se bavim bolestima zavisnosti. Radim u “Centru Duga” i “Epicentar NS” koji se bave prevencijom i odvikavanjem od bolesti zavisnosti. Pre malo više od četiri godine, pojavili su se prvi otac i majka tražeći pomoć za sina koji je zbog zavisnosti od klađenja finansijski uništio svoju porodicu. Posle i emotivno.
Sve češće su se javljale takve porodice. Primetio sam da je brzina propadanja jedne familije koja ima člana – zavisnika od klađenja, nekoliko puta brža od svih ostalih. Brža i od porodica sa kokainskom zavisnikom.
Krenule su sve tužnije price. Nisam mogao da ćutim. Ovde u Srbiji, sve je više onih koji “beru” naše cveće. Nako mora i da zaliva.
Svi koji su pomogli ovaj projekat, pokazali su kako se nose “kante sa vodom”. I vi Una. I časopis Danas. Hvala Vam. Narod sa ovog prostora teško sistemski funkcioniše, ali zato gerilski, partizanski, nam ide.
Predstavite nam Vaš projekat “Krokodili dolaze”
Krokodili dolaze je projekat usmeren na borbu protiv agresivnog promovisanja kladionica. Tim okupljen oko ove ideje je svestan da kladionicama, za sada, ne može ništa, ali može “nama” – “svašta”. Tim čine volonteri iz raznih domena umetnosti, audio i video produkcije, medija…
Projekat spada u polje podizanje javne svesti. Želimo da utičemo na svest javnsoti o opasnostima koje donose agresivna promocije “Igara na sreću”. Sam naziv „Igre na sreću“ smanjenjuje opreznost i svesnost o mogućim opasnostima od bolesti zavisnosti. Narednim potezima, bavićemo se i javnim zagovaranjem potrebe za promenu zvaničnog naziva iz „Igre na sreću“ u „Igre na nesreću“.
U prvoj rundi, pozvali smo grupu umetnika u kampanju, sa idejom da zamolimo da prestanu sa promovisanjem klađenja, sve one koji već učesetvuju u takvim akcijama (umetnike, sportiste, glumce, producente, influensere, režisere, pisce…)
Kako biste Vašim rečima, opisali problem zavisnosti od kocke u našoj zemlji i među našim ljudima? Koliko socijalni i egzistencijalni uslovi kao i mentalitet igraju ulogu u ovom problemu?
Problem je ogroman jer porodica može da “uvene” veoma brzo. Novac u Srbiji se lako može pozajmiti, ali su to obično udice sa kojih se teško možeš osloboditi. Odmaže i moda gde se mlad čovek mora prikazati kao “megauspešan”, kao nosač statusnih simbola, platežno moćniji od realnih mogućnosti…razne nametnute gluposti kad nam se svima oduzima “osećaj pripadnosti”. A to je jako važno.
Dodajem na vatru još i čest nacionalni mehanizam razmišljanja “Šta će komšija reći”. Mnogo porodica znam koje se pretvaraju da je sve u redu. Nevolja!
U čemu leži problem agresivnog reklamiranja kladionica?
Mit o zabavnom i brzom finansijskom rešenju je najčešći motiv za prvi kontakt sa kladionicama. Na to mnogo utiču javne ličnosti koji kod određene grupe ljudi imaju autoritet, promovišući ovaj mehanizam. Sledeći problem je nuđenje raznih bonusa dobrodošlice, bezplatnih pokušaja i drugih “udica”. Takođe, “Disco” izgled fasada kladionica je neprimeren.
Ogroman finansijski potencijal kladionica omogućava im “prezasićen” mehanizam promovisanja, tako da situaciju na sporskim kanalima ne možemo nazvati reklamiranjem, nego “ubeđivanjem”. Isto je i na društvenim mrežama.
Znamo da javne ličnosti često reklamiraju kockarnice, a koje su javne ličnosti podržale Vaš projekat “Krokodili dolaze”? Da li možete da ih navedete? Čula sam da ste skupili ex – Yu ekipu 🙂
Priča je neverovatna i još uvek je sebi prepričavam u neverici. Krenuo sam da pravim nešto što će se desiti mom gradu, dobaciti do Srbije, a da ću imati takvu čast da mi se pridruži ekipa iz “istorije” koja se zvala moja domavina… kanda je još uvek oplakujem. Ona je odgojila ove divne umetnike koji su se pridružili već posle prve molbe i pojašnjenja motiva. Svako od njih, navešću ih posle, učestvovao je potpuno volonterski, pokrivši i usluge snimanja u svojim gradovima.
Teško da bi svega ovoga bilo bez grupe Atheist rap. Oni su me podržali dok se ideja koprcala. Bio sam sa njima prošle godine na mini turneji i video zašto postoje 35 godina. Oni su na prvom mestu prijatelji, posle su Atheisti. Prijatelji se mole za pomoć.
Strukturu pesme je napravio Radule, a sa njim je odsvirali Leki, Atcke I Branko. Dr Pop je odmarao. Menadžer Atheista, drugar Zlatko Bardun mi je ponudio kontakte mnogih meni interesantnih muzičara, ne bi me iznenadilo ni da ima Madonnin broj.
Prvi mi je odgovorio g-din Saša Antić (TBF) i degažirao. Svidela mu se ideja i obećao mi pomoć, bilo koje vrste. Tada sam počeo da gnjavim “sa krilima”.
Dva dana posle, zove me Saša i pita “Jel može Gibo?” Nisam imao pojma ko je Gibo pa mi je objasnio da tako oni u Splitu zovu Gibonnija. Stav da sam daleko dogurao je upitan. Jel se mesa neko “odgore”?
Tako ja zivkam, a snebivam se da pozovem čoveka kojeg poštujem, sa njim imao par najneobičnih nastupa u životu. Al sam zabrljao. Odleteo sam u zavisnost na 18 godina, uništio porodicu, prijateljstva, muzičku karijeru, sebe, sve. Jedva sam se vratio!
Skupih hrabrosti i nazvah Antonija posle više od 20 godina. Rekao sam mu da sam 16 godina već kući, čist od heroina, kazao čime se bavim i izneo ideju Krokodila. Kroz nekoliko dana je bio u Novom Sadu. On je takođe jako pogurao. Tada je već bilo dosta umetnika uključeno, a Rambo je primetio da nam još nedostaju Slovenija I Makedonija. Jako mi je bio smešan mail koji je uputio g-dinu Vlatku Stefanovskom, poput “Zdravo Vlatko, hajde skupila se ekipa, jel može jedan onaj tvoj solo”. Bio je petak, solo je stigao u nedelju. Ima veće srce od grudnog koša.
Evo učesnika:
Kad smo kod podrške, ovaj projekat ste nazvali prema pesmi Električnog orgazma, a i Gile je podržao Vaš rad. Recite mi zašto ste odabrali baš ovu pesmu da naslovi Vaš angažman?
Po meni, pesma “Krokodili dolaze” nosi upozorenje u textu, a u muzici nivo ozbiljosti.
Da li se kod nas poštuje zakon o minimalnoj udaljenosti škola od kladionica? I koji se još zakoni kriše da znate sa tačnošću tj da su proverljive informacije?
Pre dve godine sam sa udruženjem “Prevent” radio istaživanje o poštovanju zakonske udaljenosti kladionica od osnovnih škola I na teritoriji Novog Sada otkrili 7 objekata. Istraživanje je objavljeno, a podržaano je od Gradske uprave za zdravstvo grada Novog Sada.
Kako se naša država postavlja u ondosu na ovaj problem?
Ili nemoćno ili saveznički. Ne postoji treća opcija!